Euro je službena valuta zemalja članica Europske Unije.

Sve zemlje bi trebale, kao članice EU uvesti euro kao službenu valutu, ali za sada ju koristi samo 17 država, a to su Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Druga je po redu valuta kojom se najviše trguje i koja služi za rezervu, a prva je valuta koja ima najvišu kombiniranu vrijednost novčanica i kovanog novca. Naziv valute, euro, prihvaćen je 16. prosinca 1995. godine, kovanice i novčanice su u opticaju od 1. siječnja 2002. godine. Europska centralna banka (ECB) i Eurosustav, (sastavljen je od središnjih banaka zemalja članica EU) su glavni u upravljanju eura. Oni imaju ovlasti za postavljanje monetarne politike, sudjeluju u tisku, kovanju i distribuciji kovanica i novčanica u svim država gdje je euro službena valuta. ECB ima sjedište u Frankfurtu.

Euro je podijeljen na 100 centi ili eurocenti

Kovanice eura su predstavljene u apoenima od 2 i 1 eura, 50, 20, 10, 5 i 2 centa. Euro je podijeljen na 100 centi ili eurocenti (drugi naziv služi kako bi se razlikovali od drugih valuta istog imena). Na prednjoj strani kovanice se nalazi njezina vrijednost, na stražnjoj karat Europe. Novčanice koje se nalaze u opticaju su u apoenima od 500, 200, 100, 50, 20, 10 i 5 eura. Novčanice su u različitim bojama i svaka je posvećena jednom umjetničkom razdoblju europske arhitekture. Prednja strana ima prozore ili poveznice, a na stražnju krase mostovi i simboli koji povezuju zemlju i budućnost. Ime euro osmislio je belgijski esperantist Germain Pirlot, bivši profesor francuskog i povijesti, a znak eura (Є) Alain Billiet, također belgijanac.